Nedavno je direktor Googlea, Eric Scmidt, poručio da će – pazi ovo – Internet nestati! (Sigurno ste već čitali o tome. Moguće čak i više puta…)
Ta vijest se, naime, kao i mnoge druge vijesti sličnog tipa i značaja danima povlačila po Internetu. Tako se, na primjer, priča o zlatno-bijeloj haljini koja je zapravo crno-plava ili ona o tajnom sastojku McDonaldsovog prženog krumpirića često čine kao jedino što se čovjeku nudi nakon što dva puta mišem klikne na ikonicu s velikim “E” za Internet Explorer.
“Nije valjda Internet, ta mreža koja pokriva cijeli svijet pa i šire…”, pomislili smo tijekom jednog takvog dana na Internetu,”postao toliko dosadan da nam se već danima nudi samo ovaj lažni članak o prženim krumpirićima?”
Dešava li se, pobogu, još nešto na ovom World Wide Webu, zapitali smo se poprilično razočarani.
Može li to ikako bolje?
Postoji vic, sigurno ste ga već čuli ili, eto, pročitali na netu; o tome kada su Japanci izumili najbolji kompjuter na svijetu koji sve zna i ima odgovor na svako pitanje. Dođu onda Amer, Rus i, kako to u vicevima obično biva Mujo, da ga testiraju.
Amer ga pita nešto oko leta na mjesec i kompjuter mu to izračuna u sekundi. Rus ga, onako ruski samouvjereno, pa čak i pomalo pripito, upita kako pobijediti Kasparova u šahu.
Kompjuter mu odmah izbaci sve poteze potrebne za pobjedu.
Sva tri!
Onda dodje Mujo, naš prostodušni glavni lik iz svakog vica, i pita ga nešto potiho, skoro šapćući, a kompjuter se odjedanput počne tresti, pariti, cviliti i, naposlijetku se zapali te eksplodira...
"Što si ga upitao?", u isti će glas i Amer i Rus.
"Pa ništa posebno..", Mujo će, pomalo u čudu, "pitao sam ga samo: šta ima?"
Dobar je to, možda ste primijetili, i istinit vic, jer kompjuter bi, nema nikakve sumnje, eksplodirao od količine informacija i priča koje bi na to pitanje trebao izbaciti, ali sve nam se više čini da bi mu sada - u dvadesetiprvom stoljeću - kompjuter izbacio samo recept za onaj McDonaldsov pomfrit...
---
Naši prijatelji na Fejsbuku, one mame koje su se počele baviti CrossFitom, pa nas sada time bombardiraju, promotori klubova s kojima ste išli u srednju školu, bivše djevojke koje se doimaju kao da su permanentno trudne otkako je vaša veza završila i tetka koja sve svoje komentare potpisuje s:"tvoja draga tetka", nemaju nam, budimo iskreni, bog zna što zanimljivo za ponuditi.
Tu i tamo od njih dobijemo neki izljev bijesa u obliku statusa, politički komentar koji se kosi ne samo s vašim stavom, već i s zdravim razumom, ili neki Balaševićev citat za koji ni on ne zna. Objave ti dobri ljudi tu i tamo neki samo njima smiješan video s You Tubea kako neki nesretni pijanac skače u ledeno jezero. Ili, štajaznam, nekog malog psića koji pokušava uloviti vlastiti rep... Često se, doduše, zaručuju, ali to ni njihovoj rodbini nije zanimljivo, a kamoli nama ostalima koji instantno požalimo što u stvarnom životu ne postoji opcija "hide" ili "block" koju bi mogli iskoristiti i za njihov poziv na svadbu.
Ništa pretjerano zanimljivo, dakle, ni od naših prijatelja nema na toj itekako razvikanoj mreži. A, o click-bait naslovima na portalima, ali još i gore - o samim člancima, te anonimnim komentarima, lažnim vijestima, spinovima i blaćenju ljudi bez ikakve odgovornosti, nema smisla da uzalud trošimo previše riječi.
To neka ostane njihov posao.
Naš posao je usluga savjetovanja pravnih i fizičkih osoba po pitanju kreiranja i vođenja novog medija, sadržaja u medijima, komunikacije s medijima, prezentacije, pa čak i čitanja te razumijevanja raznih medija. Osmišljavamo i sninamo reklame za sve medijske kanale, a po potrebi, eto, u njima i glumimo…
---
Kada bi recimo nekome, tko je živio prije stotinu godina, rekli da će ljudi danas u svojim džepovima imati aparat putem kojega za svega jednu sekundu mogu imati pristup cjelokupnom ljudskom znanju, svim najzanimljivijim pričama i putem kojega mogu kreirati najbolji mogući sadržaj, a da ga pri tome koriste samo kako bi uslikali svoju mačku dok spava, izmislili neki lažni naslov da privuku klikove i kako bi iz sigurnosti svoje fotelje, dobro sakriveni iza nekog aliasa, nečiju majku spomenuli u negativnom kontekstu, taj Netko od prije stotinjak godina koga smo sreli samo za potrebe ove poante, itekako bi se obradovao na početku ovog manifesta spomenutoj najavi direktora Googlea da će Internet umrijeti.
"Ako ništa...", pomislio bi taj Netko, ali i svatko, "onda od dosade!"
A, isto je, evo, pomislilo i nas nekoliko medijskih i marketinških profesionalaca s višegodišnjim iskustvom rada u tiskanim i digitalnim medijima, koji smo se upravo zato udružili i osnovali DOT-COM d.o.o. sa ciljem stvaranja kvalitetnijeg sadržaja na World Wide Webu za sebe, svoje partnere, klijente, njihove klijente i partnere, te ono najvažnije: običnog čovjeka koji za sada nije ničiji klijent niti partner, ali ima pet minuta slobodnog vremena koje ne želi provesti čitajući glupe stvari na svom pametnom telefonu.
Hoće li zbog nas gospodin Scmidt s početka priče revidirati svoj stav, te hoćemo li na taj način spasiti cijeli Internet?
Ne znamo - ali umrijet ćemo pokušavajući!